Topli lifestyle enterijer sa bež sofom, žutim jastucima, biljkama i logotipima Sredi‑Uredi na drvenom stolu.

Prijavi se i dobijaćeš samo najkorisnije savete, trikove i inspiraciju — ništa što bi tvoj inbox poželeo da izbriše. Unesi svoju e-mail adresu ispod i prijavi se za naš newsletter:

Ilustracija koja prikazuje kontrast između starih i modernih zanimanja, podeljena scena sa tradicionalnim radnicima i savremenim profesionalcima u digitalnom okruženju.

Nekad i sad: 10 zanimanja koja su promenila ime (i smisao, ali ne baš i suštinu)

Podeli sa prijateljima

Evolucija laži ili kako smo rebrendirali stvarnost da nas manje peče

Postoji jedna univerzalna istina koju retko priznajemo naglas:
svet se ne menja toliko brzo koliko mi menjamo nazive stvari. Nekad i sad nazivi zanimanja su postali toliko različiti pojmovi, da je to prosto nadrealno.
Jer realno – ljudi i dalje rade iste poslove, samo sada zvuče kao da imaju TED Talk svakog ponedeljka u 9 ujutru.
Ako postoji nešto što se menja brže od cene goriva i algoritma Instagrama, to su — nazivi zanimanja. Nekada si znao ko je ko: krojač je krojač, šofer je šofer, a lopuža je… pa, lopuža. Danas? Danas živimo u svetu gde se sve rebrendira, polira, pegla, prepakiva i servira kao „premium iskustvo“.
Satirična ilustracija koja prikazuje razliku između zanimanja nekad i sad, sa velikim natpisom „NEKAD vs SAD“ u zaštitnim bojama Sredi‑Uredi.

Da li ste ikada osetili onaj čudan svrab u predelu mozga kada čujete nečije zanimanje? Ono, sretnete starog drugara iz osnovne, onog što je u četvrtom razredu pokušao da pojede šestar, a on vam danas mrtav-hladan kaže: “Ja sam Senior Optimization Flow Specialist”. Vi ga gledate, on gleda vas, a u vazduhu visi neizgovoreno pitanje: “Brate, je l’ ti to i dalje samo nosiš gajbe u magacinu ili si stvarno postao čarobnjak iz Oza?”

Svet se ne menja toliko brzo koliko mi menjamo nazive stvari. Priča o tome kako su se zanimanja promenila kroz vreme postala je gotovo tragikomična. Nekad i sad – nazivi zanimanja postali su toliko različiti pojmovi, da je to prosto nadrealno. Ono što danas zovemo moderni poslovi često su samo stari zanati upakovani u celofan koji nazivamo rebranding stvarnosti. U nastavku seciramo zašto su eufemizmi u poslovnom svetu postali naša surova realnost.

Ovo je vodič kroz evoluciju profesija, eufemizama i društvenih filtera10 zanimanja koja su se transformisala od običnih, prizemnih profesija do modernih, sjajnih titula koje zvuče kao da dolaze sa samita u Ženevi.

Dobrodošli u najlepši fenomen modernog društva: rebranding stvarnosti.


Pre nego što krenemo kroz ovu malu istorijsko‑satiričnu turu, da razjasnimo jednu stvar: svet nekad i sad nije toliko različit koliko bismo voleli da verujemo. Razlika je samo u tome što smo nekada radili — a danas radimo isto, ali pod mnogo glamuroznijim nazivima. To je taj naš kolektivni rebranding stvarnosti, pokušaj da obične, poštene poslove pretvorimo u „pozicije“, „uloge“ i „funkcije“ koje zvuče kao da stižu direktno iz korporativnog Marvel univerzuma.

Zašto smo postali ovoliko opsednuti titulama? Zato što su moderni poslovi često manje glamurozni nego što ih predstavljamo, pa ih zato pakujemo u slojeve samopouzdanja, engleskih termina i strateških eufemizama. Eufemizmi u poslovnom svetu služe kao mentalni filteri — da zaboravimo da, bez obzira na to kako su se zanimanja promenila, suština posla ostaje ista. Nekad si radio, danas „operišeš u dinamičnom okruženju“. Nekad si pomagao ljudima, danas „upravljas korisničkim iskustvom“. Nekad si čistio podove, danas si „specijalista za higijensko‑logističke procese“.

Ljudi nisu postali pametniji. Samo su postali bolji u reklamiranju sebe.

Jer:

  • „Čistim podove“ zvuči… pa, iskreno.
  • „Radim u sektoru higijenskog održavanja prostora“ zvuči kao da si deo NATO operacije.

I tu dolazimo do ključne stvari:

👉 Naziv zanimanja danas nije opis posla – nego opis samopouzdanja. Ljudi ne žele da rade „obične poslove“.
Ljudi žele da rade „sa pozicije“. I to je okej. Samo je zabavno posmatrati kako se profesije transformišu brže nego što se mi transformišemo ujutru kad uključimo „beauty filter“. Eufemizmi u poslovnom svetu su postali surova realnost.


Evolucija titula: Od zanata do korporativne mimikrije

Kada hladne glave uporedimo kako su stvari funkcionisale nekad i sad, postaje kristalno jasno da je najviše stradala ona bazična, gotovo surovo iskrena komunikacija. Moderne poslove danas prati prava inflacija titula koje, ruku na srce, često služe samo da bi se opravdale nerealne plate ili prikrila činjenica da osoba zapravo ne proizvodi ništa opipljivo. Eufemizmi u poslovnom svetu postali su standardna operativna procedura; više niko ne greši, svi imamo “izazove u realizaciji strategije”, a niko ne kasni – svi smo u “procesu usklađivanja vremenskih okvira”.

Upravo ta promena u jeziku najbolje ilustruje kako su se zanimanja promenila – od konkretnih, fizičkih ili intelektualnih doprinosa, prešli smo na igranje uloga u korporativnom pozorištu gde je bitnije kako nešto zvuči na sastanku nego kakav je krajnji ishod rada. Ovaj proces, koji možemo nazvati rebranding stvarnosti, doveo nas je u situaciju da se često pitamo da li iza tih bombastičnih, često predugačkih titula uopšte postoji stvarna veština.

Nekad je majstor svog zanata bio prepoznat po onome što izađe iz njegovih ruku – bilo da je reč o savršeno skrojenom odelu, popravljenom motoru ili izgrađenom zidu. Danas se “majstor” prepoznaje po tome koliko dobro može da “proda” svoju poziciju na LinkedIn-u koristeći fraze koje zvuče kao da su ispale iz nekog futurističkog priručnika za upravljanje ljudskom energijom.

Ono što je najzanimljivije u celoj ovoj priči jeste koliko brzo smo prihvatili ova nova pravila. Nekad su rezultati govorili sami za sebe, a sad rezultati moraju da prođu kroz deset filtera, prezentacija i “debriefing” sesija da bi izgledali kao “uspeh”. Dokle god budemo više cenili kako naziv posla zvuči nego šta taj posao zapravo donosi zajednici, ostaćemo zarobljeni u krugu gde je forma postala važnija od suštine, a titula važnija od čoveka koji je nosi.

Ljudi se danas utrkuju ko će imati egzotičniju titulu na vizitkarti, zaboravljajući da je pre trideset godina šofer bio šofer, a radnik bio radnik – i da su svi znali šta od koga mogu da očekuju. Danas moraš da angažuješ prevodioca da bi shvatio da li ti je neko došao da popravi slavinu ili da ti održi seminar o “hidrodinamičkoj optimizaciji kućnog protoka”.

Ovakva mimikrija je postala mehanizam preživljavanja. Niko ne želi da bude “običan” jer običnost znači da si zamenljiv. Pa zato, ako si prodavac, postaneš “Client Success Manager”. Ako si konobar, postaneš “Hospitality Experience Specialist”. Sve zvuči mnogo važnije, sve zvuči mnogo skuplje, a ti na kraju dana i dalje samo doneseš kafu ili prodaš ljudima nešto što im realno ne treba. Moderne poslove definiše ta sposobnost da se banalnost pretvori u visoku nauku.

Dokle god se hranimo tim eufemizmima, rebranding stvarnosti će cvetati. Ali možda je vreme da se zapitamo: da li nas sve te titule čine boljim profesionalcima, ili smo samo postali bolji glumci u jednoj veoma skupoj, ali prilično praznoj predstavi? Istina je, verovatno, negde između – u onom momentu kada zatvorimo laptop, ostavimo sve te nazive po strani i shvatimo da smo na kraju dana samo ljudi koji rade posao, ma kako ga krstili.

Humoristični kolaž zanimanja nekad i sad – stilista, analitičar, influencer, potrčko, hipster, menadžer transporta, privrednik i higijenski tehničar prikazani kao karikature koje ilustruju rebranding stvarnosti.

Nekad: čovek koji ti sašije odelo, skrati pantalone i ušije dugme. Pre: osoba koja pravi odeću.

Sada: osoba koja „kreira vizuelni identitet kroz tkaninu“. Sad: osoba koja pravi identitet.

Krojač je nekada bio stub komšiluka. Znao je sve: ko se udebljao, ko je smršao, ko je kupio jeftinu garderobu, a ko se pravi važan. Nekada je šnajder bio čovek koji ti skrati pantalone tako da ne izgledaš kao da si ih pozajmio od starijeg brata koji trenira košarku. Šnajder je mirisao na kredu, imao je metar oko vrata kao zmiju čuvarku i uvek je znao gde te žulja.

Danas, krojač je postao stilista, a stilista je postao — mini psiholog. Jer današnji stilista ne popravlja odeću. On popravlja tvoj identitet. Stilista ne mora da zna da ušije dugme. Stilista je osoba koja ti kaže da se te pantalone ne slažu sa tvojom “aurom” i da bi trebalo da obučeš džak za krompir jer je to sada “industrial chic”. Šnajder je popravljao tvoju odeću. Stilista popravlja tvoj nedostatak samopouzdanja naplaćujući ti tri tvoje plate za savet koji ti je baba dala besplatno: “Skini to, dete, ličiš na strašilo.”

Nekada je krojač znao i još dve stvari: metar i makaze. I da ljudski odradi posao. Danas stilista zna i treću: kako da naplati trostruko više za istu stvar.

Ako si nekad rekao: „Treba mi krojač“, danas zvuči kao da si iz 19. veka.

Danas kažeš: „Imam stilistu“, i zvučiš kao da imaš ugovor sa Netflixom.

Razlika?

  • Krojač: „Skratiću ti pantalone.“
  • Stilista: „Reinterpretiraću siluetu kroz savremeni vizuelni narativ.“

A pantalone su i dalje kraće.


Nekad: lik koji ništa ne radi, ali se pravi važan.

Sada: lik koji ništa ne radi, ali ima/poznaje Excel.

E, ovde dolazimo do šampiona teške kategorije. Nekad, u “zlatno doba” , ako si ceo dan sedeo ispred kafane, gledao u sunce i čekao da prođe vreme, komšiluk te je krstio imenom koje odjekuje — Mlatišuma (ima još jedan adekvatan izraz, isto počinje sa mlati… ali nije za ovde, jer hoćemo da ostanemo fini). Bilo je to pošteno ime za pošteno ništa-ne-radenje.

Brzi skok u današnjicu: Ti si sada Analitičar. Šta analiziraš? Excel tabele koje niko ne čita. “Engagement” na postovima koji nikoga ne zanimaju. Analitičar je moderni filozof koji troši osam sati dnevno pokušavajući da objasni zašto se ništa nije dogodilo, dok je Mlatišuma bar bio iskren prema sebi i svom nedostatku ambicije. Mlatišuma je bio “old school” zen majstor. Analitičar je samo čovek sa LinkedIn profilom koji se plaši da će AI provaliti da on zapravo samo… pa, mlatira. U suštini analitičar je neko ko otvori Excel, pogleda u njega kao u Nostradamusove zapise i kaže:
„Hmm… biće izazovno.“

Pre si govorio: „Mislim da će ovo da prođe.“

Sada kažeš: „Na osnovu podataka i trendova…“
(a zapravo i dalje misliš isto)


Nekad: osoba koja je poznata po tome što je poznata. Pre: ljudi pričaju o tebi.

Sada: osoba koja je poznata po tome što ima ring light. Sad: ti naplaćuješ da ljudi pričaju o tebi.

Nekada je ovo zanimanje bilo deo najstarijeg zanata, praćeno šapatom i osudom moralnih gromada u lokalnoj mesnoj zajednici. Znalo se ko je šta i gde radi pod okriljem noći.

Starleta je bila pionir digitalnog doba, samo što nije imala internet. To je verovatno jedno od najgenijalnijih zanimanja modernog doba. Starleta je termin koji služi da tvojoj mami ne pozli kad te vidi na televiziji. Ona je “model”, “pevačica u usponu” i “vlasnica linije kupaćih kostima koji ne smeju u vodu”. Razlika? Starleta ima 2 miliona pratilaca i filtere koji bi i od Frankenštajna napravili Miss Universe. Suština je ista, samo je marketing sada u 4K rezoluciji. Ako je istorija ikada tražila dokaz da realnost može da bude satira – evo ga.


Nekad: čovek koji ti uvali nešto što ti ne treba. Pre: prodavac nečega što ne postoji.

Sada: čovek koji ti uvali nešto što ti ne treba, ali to radi u HD rezoluciji. Sad: prodavac osećaja da ti treba nešto što ti ne treba.

Sećate se onih likova koji su prodavali “čudesne miksere” koji seku kamen, ali se raspadnu na prvom krastavcu? To su bili Prodavci magle. Znali smo da nas lažu, znali su da mi znamo, i to je bila fer igra.

Danas imamo Influensere. Oni ne prodaju maglu, oni prodaju “Lifestyle”. Influenser će ti reći da je taj čaj od maslačka razlog zašto on ima trbušnjake, a ne onih pet sati u teretani i genetika koja mu je dozvolila da jede picu bez posledica. Influenser je prodavac magle koji je ubedio publiku da je on zapravo njihov najbolji prijatelj. To je kao da ti džeparoš u busu kaže: “Brate, ne kradem ti novčanik, samo radim redistribuciju tvojih finansijskih resursa u svrhu kreiranja boljeg kontenta.”

Prodavac magle je postao digitalni guru, coach, mentor, konsultant, „osoba koja te vodi kroz proces transformacije“. A transformacija je uglavnom: ti ostaneš bez para, on ostane bez odgovornosti. Influencer je savršeni evolutivni naslednik prodavca magle.

Razlika?

  • Nekad: „Kupite ovo, možda radi.“
  • Danas: „Ne mogu da živim bez ovoga (link u opisu).“

I svi kliknu.


Nekad: „Idi po burek.“ Pre: trči po kafu.

Sada: „Molim te, možeš li da koordiniraš logističke procese u skladu sa dinamikom operativnih prioriteta?“ Sad: koordiniraj logističke zadatke.

“Mali, trkni po burek i cigare!” — to je bila opis posla za Potrčka. Bio si na dnu lanca ishrane, ali si bar imao kondiciju. Svi su znali da si tu da donosiš, odnosiš i ćutiš.

U korporativnom rečniku sadašnjosti, ti si Asistent. Ili još bolje, “Junior Executive Assistant to the Regional Director of Nonsense”. I dalje ideš po burek, ali sada to radiš preko aplikacije, proveravaš da li je burek “gluten-free” i nosiš ga u ekološki prihvatljivoj torbi. I dalje si potrčko, ali sada imaš titulu zbog koje se osećaš kao da si bar na korak od toga da postaneš Elon Musk, dok zapravo samo pokušavaš da ne prospeš kafu po šefovom novom laptopu. Asistent je danas pozicija koja zvuči kao da vodiš NASA misiju. A zapravo i dalje trčiš po kafu — samo to zovu „operativni zadatak“ koji izvršavaš uz nesebičnu pomoć Google Calendar-a i Slack-a. I uživaš u blagoj egzistencijalnoj krizi.


Nekad: „Čudan lik.“ Pre: ljudi te gledaju čudno.

Sada: „On je samo… različit.“ Sad: ljudi te zovu „autentičan“

Ovo je možda najveći rebranding stvarnosti u istoriji čovečanstva. Društvo je evoluiralo, postalo tolerantnije, otvorenije, inkluzivnije. Što je super.

Ranijih godina, ako si nosio roze čarape, slušao čudnu muziku ili imao hobi koji uključuje sakupljanje mahovine, bio si Nastran. Bio si čudak kojeg su deca gađala klikerima, a odrasli gledali sa sumnjom.

Danas, ti si Različit. Ti si “autentičan”. Ti si “unikatna pahulja u svetu sivila”. Rebrendiranje čudaštva je najbolja stvar koja se desila marketingu. Danas je “nastranost” valuta. Što si čudniji, to si više “indie” i “cool”. Biti normalan je postalo dosadno, pa smo svi kolektivno odlučili da smo “različiti”, što nas je ironično dovelo do toga da svi ličimo jedni na druge u toj svojoj silnoj različitosti.

Nekada si bio:

  • čudan
  • neuklopljen
  • „šta nije u redu s njim“

Danas si:

  • unikatan
  • kreativan
  • inspiracija drugima

I ništa se zapravo nije promenilo – osim filtera kroz koji te gledaju. Ali ponekad, iza reči „različit“ krije se: „Ne znamo šta radi, ali ne smemo da pitamo.“


Nekad: mesto gde kupiš meso. Pre: meso.

Sada: mesto gde kupiš „premium proteinske rezove sa fokusom na održivom poreklu“. Sad: iskustvo mesa.

Uđete u Kasapnicu nekad: miriše na svežu krv, kasapin ima kecelju koja izgleda kao da je upravo snimao film “Teksaški masakr motornom testerom”, i udara onom satarom po panju kao da mu duguješ pare.

Danas ulazite u Butik mesa. Tu meso leži u vitrinama pod ambijentalnim osvetljenjem, kao da su dijamanti u Tiffaniju. Kasapin se zove “Meat Sommelier”, ima tetovažu krave na podlaktici i priča vam o tome kako je to prase imalo srećno detinjstvo, slušalo Mozarta i išlo na jogu pre nego što je postalo slanina. Suština? I dalje je to parče mesa, samo što u “butiku” to plaćaš kao da kupuješ Chanel torbicu.

Nekada:

  • ulaziš
  • kupiš meso
  • izađeš

Danas:

  • ulaziš
  • dočeka te atmosfera kao u galeriji
  • neko ti objašnjava poreklo krave
  • izađeš sa tanjim novčanikom i većim osećajem da si kupio umetnost

Kasapnica je postala butik. Meso je postalo „proizvod“. A ćevapi su postali „ručno formirane proteinske jedinice“. I naravno — cena je postala „premium“.


Nekad: čovek koji vozi. Pre: voziš.

Sada: čovek koji vozi, ali ima titulu koja zvuči kao da upravlja flotom svemirskih brodova. Sad: upravljaš mobilnošću.

Šofer je bio čovek koji je psovao saobraćajnu policiju, jeo pečenje u kafanama kraj puta i imao kalendar sa golim ženama u kabini. On je vozio kamion, i to je bilo to.

Danas je on Menadžer transporta. Ili “Logistics Flow Coordinator”. On ne psuje, on ima “stress management issues”. On ne jede pečenje, on koristi pauzu za “mindful eating”. Iako i dalje sedi deset sati u kabini i gleda u asfalt, njegova titula sugeriše da on zapravo diriguje simfonijom kretanja robe širom kontinenta. Rebrendiranje šofera u menadžera je pokušaj da se težak rad učini gospodskim, ali leđa i dalje bole isto, bez obzira na to šta piše na vizitkarti.

Razlika između šofera i menadžera transporta je ista kao između „ručam“ i „imam poslovni ručak“. Menadžer transporta je dokaz da živimo u eri gde se sve može unaprediti — osim plata.


Nekad: „Onaj što mulja.“

Pre: svi znaju šta radiš.

Sada: „Onaj što mulja, ali ima firmu.“

Sad: niko ne pita.

Nekada, ako si krao šrafove iz firme, bio si Lopuža. Kratko, jasno, sa tendencijom da završiš “iza brave”. Lopuža je imao određeni nivo uličnog kredibiliteta, ali je bio društveni parija.

Danas, ako radiš isto to, ali na nivou milijardi, preko ofšor kompanija i uz pomoć armije advokata, ti si Uspešan privrednik. Ti si “vizionar”. Ti si “kontroverzni biznismen”. Razlika između lopuže i uspešnog privrednika je samo u tome koliko je tvoje odelo skupo i koliko često doniraš mrvice u dobrotvorne svrhe dok drugom rukom uzimaš celu pekaru. Lopuža krade iz očaja; uspešan privrednik krade jer mu se može, i to zove “optimizacija troškova”.

Danas, ako imaš firmu, auto i Instagram profil sa motivacionim citatima — ti si uspešan privrednik. Čak i ako ti je firma registrovana na tetku, a auto na lizing. Ovo je najopasniji rebranding stvarnosti. Jer kada se nešto dovoljno dugo zove drugačije – ljudi počnu da veruju da je i drugačije.


Nekad: osoba koja čisti. Pre: čistiš.

Sada: osoba koja „održava higijenske standarde u skladu sa protokolima“. Sad: održavaš standarde higijene.

Zadnja na listi, ali prva u našim srcima (i nuždama). Babasera je bila institucija. Žena koja sedi ispred toaleta, drži tanjirić za sitninu i zna sve tajne grada. Njen pogled je bio strožiji od granične policije.

Danas je ona Higijenski tehničar. Ili “Sanitation Officer”. Ova promena naziva je možda i najplemenitija, jer pokušava da vrati dostojanstvo poslu koji niko ne želi da radi. Ali budimo realni, bez obzira na to kako je zovemo, ona je i dalje jedina osoba koja stoji između nas i totalnog sanitarnog haosa u lokalnom tržnom centru. I dalje joj dugujemo onih 50 dinara, zvali je mi tehničarem ili kraljicom toaleta.

I ovo je zapravo jedan od retkih pozitivnih primera kako je rebranding stvarnosti doneo bolji osećaj. Jer ako ćemo iskreno: 👉 bez ovog posla – ceo sistem se raspada.


Kada pogledamo listu, jasno je da smo kao društvo postali opsednuti formom nad suštinom. Nekad i sad – razlika je samo u filteru. Rebranding stvarnosti je postao naša nova religija, a eufemizmi u poslovnom svetu su postali jezik kojim se sporazumevamo. Dokle god budemo više cenili kako moderni poslovi zvuče na papiru, umesto onoga što zaista donose, pitaćemo se kako su se zanimanja promenila umesto da se zapitamo zašto smo prestali da zovemo stvari pravim imenom.

Evo brutalno iskrene verzije:

  • Ljudi i dalje rade iste stvari
  • Svet i dalje funkcioniše isto
  • Samo smo dodali lepši filter

To je kao Instagram:

  • stvarnost = ista
  • naziv = drugačiji
  • osećaj = potpuno nov

Danas više niko ne pita: 👉 „Šta radiš?

Nego: 👉 „Kako to zvuči kada objasniš drugima?“

Jer danas nije bitno da li znaš nešto, bitno je da znaš kako da to predstaviš. Ako eufizmi u poslovnom svetu ne zvuče kao da su iz korporativnog vodiča — ta zanimanja kao da ne postoje.


Ako ovako nastavimo, evo šta nas čeka:

  • Konobar → Menadžer iskustva napitaka
  • Vozač dostave → Specijalista za poslednji kilometar logistike
  • Freelancer → Nezavisni operativni entitet
  • Nezaposlen → U fazi redefinisanja karijere

Satirični uporedni prikaz starih i novih zanimanja: šnajder vs stilista, lopuža vs privrednik i mlatikurčina vs analitičar.

Kada pogledamo ovu listu, jasno je da smo kao društvo postali opsednuti formom nad suštinom. Volimo da stvari zvuče lepše, čistije i “skuplje”. Ali istina je da posao ne definiše titula, već znoj (ili nedostatak istog) koji u njega ulažemo.

Bilo da ste Analitičar koji zapravo samo mlatira, ili Stilista koji samo zna gde je akcija u Zari, setite se da su naši stari imali tu surovu iskrenost koja nam danas nedostaje. Možda bi svet bio malo bolje mesto kada bismo prestali da prodajemo maglu kao influenseri i počeli da nazivamo stvari pravim imenom.

Do tada, srećno vam rebrendiranje sopstvenih života. Idem ja da budem “Chief Content Architect”, što je samo moderan naziv za čoveka koji sedi u pidžami i piše tekstove dok mu se kafa polako hladi.


Pratite Sredi-Uredi za još VENTIL priča, jer život je previše kratak da bismo ga shvatili ozbiljno — naročito ako ste “Menadžer za odlaganje otpada” (što znači da ste upravo izneli đubre). A kako su se zanimanja promenila, e to je priča za sebe koja nas podseća na to ko smo i šta smo…


Zato što živimo u eri rebrendiranja. Sve mora da zvuči bolje nego što jeste — posao, titula, pa čak i običan opis radnog dana. Ako ne zvuči kao da dolazi iz korporativnog svemirskog programa, kao da nije dovoljno važno.

Uglavnom — samo su se nazivi promenili. Krojač i dalje šije, asistent i dalje trči, a prodavac magle i dalje prodaje maglu. Razlika je u tome što danas sve ima „premium“ naziv koji lepo izgleda na LinkedIn‑u. Promena naziva je najčešće “kozmetička operacija” za ego. Dok je Šofer brinuo o putu i pečenju, Menadžer transporta brine o logističkim tokovima i optimizaciji, ali obojica i dalje sede deset sati u kabini i gledaju u isti asfalt. Suština ostaje ista, samo je pakovanje postalo “skuplje”.

Jer „radim“ više nije dovoljno. Mora da bude „kreiram“, „upravljam“, „optimizujem“, „koordiniram“, „facilitiram“. Današnji svet voli da zvuči komplikovanije nego što jeste — čak i kad je suština potpuno ista kao pre 40 godina. I zato što istina ponekad previše peče. Mnogo je lakše na LinkedIn-u napisati da ste Analitičar strateškog planiranja nego priznati da većinu radnog vremena provodite gledajući u prazno i čekajući kraj smene. Moderni eufemizmi u poslovnom svetu služe kao štit od društvene osude i alat za prodavanje magle u korporativnom svetu.

Teška borba, ali pobednik je — influenser. Nekad „starleta“ ili „prodavac magle“, danas digitalni guru, lifestyle ekspert, motivacioni mentor i polubog algoritma. Evolucija kakvu Darwin nije mogao da predvidi.

Influenser je prodavac magle koji je prošao kroz vrhunski marketing trening. Dok vam je prodavac na vašaru nudio mikser koji se raspadne, influenser vam nudi “životni stil” kroz filtere i pažljivo montirane snimke. Razlika je u tome što kod influensera vi ne kupujete samo proizvod, već iluziju da ćete postati on ukoliko popijete taj čaj od maslačka.

Glavna razlika je u ceni i osvetljenju. U kasapnici kupujete meso, a u butiku mesa kupujete “priču o mesu”. Iako je reč o istom parčetu mesa, u butiku ćete platiti premiju jer vam je “Meat Sommelier” objasnio da je prase imalo srećno detinjstvo. To je trijumf estetike nad realnošću klanja.

Apsolutno. Ako nastavimo ovim tempom, do 2035. ćemo imati „menadžera atmosferskih čestica“ (čistač), „specijalistu za gravitacionu dinamiku“ (magacioner) i „kreatora iskustava u pokretu“ (vozač autobusa). Budućnost je svetla — i preterano opisna. Šta ćete, moderni poslovni donose nove nazive.

Sasvim sigurno. Očekujte da uskoro više nećete biti ni Analitičari, već verovatno AI Prompt Orchestrators ili Human-Centric Digital Harmonizers. Što manje ljudi razumeju šta radite, to više možete da naplatite svoje usluge. Dobrodošli u budućnost gde niko ne zna šta zapravo radi, ali svi zvučimo kao genijalci.



Logičan nastavak – Nazivanje stvari pravim imenom: Koliko istina zaista postoji? – za uzrast 7+

Podeli sa prijateljima
Sredi-Uredi
Sredi-Uredi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ostanite informisani i u toku, prijavite se odmah!